Menu
Loading…

Psihologija u promociji i zaštiti ljudskih prava i društvene pravednosti
8. - 11. 11. 2017, Falkensteiner Resort Borik, Zadar

Psihologija u promociji i zaštiti ljudskih prava i društvene pravednosti
8. - 11. 11. 2017, Falkensteiner Resort Borik, Zadar

Psihologija u promociji i zaštiti ljudskih prava i društvene pravednosti
8. - 11. 11. 2017, Falkensteiner Resort Borik, Zadar

Psihologija u promociji i zaštiti ljudskih prava i društvene pravednosti
8. - 11. 11. 2017, Falkensteiner Resort Borik, Zadar

fotografije - Dino Stanin
A+ A A-

Pozvani predavači

 
dominic abramsDominic Abrams je profesor socijalne psihologije i voditelj Centra za proučavanje grupnih procesa na Sveučilištu u Kentu. Njegova istraživanja bave se svim aspektima odnosa između različitih društvenih grupa i ponašanjem grupa općenito. Ima veliko iskustvo u područjima jednakosti i ljudskih prava, predrasuda, diskriminacije, socijalnih stavova i socijalnih promjena tijekom života. Njegovo stručno znanje i iskustvo pokrivaju područja socijalne i razvojne psihologije, te gerontologije, kao i korištenje velikog raspona metoda, od laboratorijskih i terenskih eksperimenata do nacionalnih i međunarodnih istraživanja.

Profesor Adams usko surađuje i s dobrotvornim sektorom (posebno s Age UK, Trustom Anne Frank i People United) i s vladinim odjelima (DWP, CLG) kao i s Odborom za jednakost i ljudska prava na razvoju i procjeni intervencija za smanjenje predrasuda i diskriminacije. Autor je i koautor preko 200 radova i brojnih knjiga o grupama, identitetu i socijalnoj inkluziji, te je urednik časopisa Group Processes and Intergroup Relations. Član je nekoliko stručnih društava i dobitnik nagrade predsjednika Britanskog psihološkog društva za istaknuti doprinos psihologiji. Jedini je psiholog izvan Amerike koji je izabran za predsjednika Sekcije 9 Američke psihološke asocijacije (Društva za psihologijsko proučavanje društvenih tema), kao i dobitnik njegove nagrade za izuzetni doprinos.

Profesor Abrams je osnivač Akademije društvenih znanosti, a jedan od njegovih prvih zadataka bilo je predsjedavanje odborom koji je ujedinio sva različita znanstvena udruženja. Nedavno je postao dopredsjednik za društvene znanosti Britanske akademije, gdje mu je uloga povezati i privući stručnjake iz cijeloga niza disciplina.

Sažetak:
U ravnoteži? Psihologija, ljudska prava i socijalna pravda 

Jesu li univerzalna ljudska prava zaista univerzalna? Jesu li zasnovana na zajedničkim načelima i vrijednostima? Vlade i pojedinci često daju prednost pravima određenih grupa na račun drugih, ili aktivno isključuju neke grupe iz određenih prava i sloboda. To sugerira da se oko tih prava stalno iznova pregovara te ne možemo uzeti zdravo za gotovo da će čak i najslobodoumniji ljudi poštovati načela kao što su jednakost i sloboda. Pitanje koje se postavlja istraživačima nije koja prava prevladavaju već kada i zašto prevladavaju različita prava? U ovom predavanju usredotočit ću se na ulogu grupnih i međugrupnih procesa u stvaranju moralnog relativizma. Opisat ću nalaze iz različitih arhivskih izvora, nacionalnih i internacionalnih istraživanja predrasuda te laboratorijskih eksperimentalnih istraživanja  prosocijalnosti i reakcija na korupciju. 

..........
maja gabelica supljikaMr. sc. Maja Gabelica Šupljika zamjenica je pravobraniteljice za djecu Republike Hrvatske, a zvanjem je profesorica psihologije. U praksi se godinama kao stručna suradnica-psihologinja u dječjem vrtiću bavila ranim razvojem, odgojem i obrazovanjem djece predškolske dobi, te  psihodijagnostikom i savjetovanjem u Centru za medicinsku dijagnostiku u Zagrebu. Niz godina je bila vanjski suradnik-predavač na Učiteljskom fakultetu u Petrinji i Zagrebu, a sada na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta i na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.
Od 2004. godine radi u Uredu pravobraniteljice za djecu, prvo kao savjetnica, a od 2006. je   zamjenica pravobraniteljice. Uža područja njezina interesa su modeli i institucije za zaštitu i promicanje dječjih prava,  rani razvoj, prava djece čiji su roditelji u zatvoru i pravosuđe prilagođeno djeci, sportske i tjelesne aktivnosti u dječjoj dobi, razvoj prosocijalnog ponašanja, slika djece u medijima i zaštita privatnosti, međugeneracijski razvoj, zdravstvena prava, roditeljstvo.
Kao konzultantica sudjelovala je na poziv organizacije Save the Children u razmatranju najboljeg modela ljudskih prava djece i uspostavljanju dječjeg pravobranitelja u Palestini, te je bila konzultantica UNICEF-a u procesu izgradnje tijela za zaštitu prava djece u Vijetnamu. Bila je članica ekspertne skupine Vijeća Europe za izradu Strategije Vijeća Europe za prava djeteta 2016. - 2021. Sudjelovala u raspravama o pravima djece u Hrvatskoj na Odboru za prava djeteta UN-a i na njegovim tematskim skupovima.   
Urednica je nekoliko zbornika, koautorica nekoliko priručnika za odgojitelje i roditelje, autorica  stručnih i znanstvenih radova. Izlagala je o ljudskim pravima na više nacionalnih i međunarodnih skupova, a nekima od njih je i predsjedala, vodila je radionice za učitelje, odgojitelje, policajce, novinare i studente različitih studija.
Sažetak:
Jesu li ljudska prava djeteta za psihologa teret ili izazov?
Ljudska prava se kao društvena tema vidljivije javljaju u drugoj polovici 20. stoljeća. No, od svojih početaka ona se razvijaju ili se negiraju u različitim društvenim i političkim kontekstima koji su obilježeni većim ili manjim stupnjem demokracije i njezinih vrijednosti. Tako je i u Hrvatskoj koja je ratificirala bitne međunarodne dokumente koji obvezuju državu na zaštitu ljudskih prava, donijela niz programa i akcijskih planova te se strateški opredijelila za vladavinu prava i poštivanje ljudskih prava. Istovremeno svjedoci smo svjetonazorskih sukoba, diskriminacije, govora mržnje, isključivanja pojedinaca ili grupa. Svjedoci smo i snažnog otpora promjenama i odsustva konsenzusa o temeljnim pitanjima ljudskih prava.
Unatoč obvezujućim međunarodnim dokumentima, još uvijek se nerijetko u javnosti, među praktičarima i u institucijama raspravlja o smislu i postojanju ljudskih prava, njihovo ostvarivanje se uvjetuje i relativizira, a  neki ih smatraju privilegijem. U takvom okruženju stručnjaci, uključujući psihologe primjenjuju  svoja znanja i vještine, praktične alate i  rezultate istraživanja kako bi zagovarali, promovirali i štitili  ljudska prava. Iako  mnogo znaju o procesima koji su temelj ljudskih prava, njihova ostvarenja i njihova kršenja i psiholozi se moraju usavršavati u znanju i vještini zaštite ljudskih prava, tako da ne ugroze etičke norme svoje profesije i da ne odustanu od ljudskih prava kao standarda profesionalnog ponašanja.
I među psiholozima postoje svjetonazorska prepiranja, i sami su zaposleni u institucijama koje često vidimo kao mjesta na kojima se krše ljudska prava, i sami su nerijetko optuživani kao kršitelji ljudskih prava.  U susretu s kršenjem prava pojedinaca često su prvi koji to moraju prijaviti, pitaju se nerijetko tko je odgovoran i kako dijelimo odgovornosti.
U izlaganju će se iz perspektive Pravobranitelja za djecu kao samostalne i nezavisne institucije za ljudska prava govoriti o tome kako u zadnjih 15tak godina psiholozi u Hrvatskoj zagovaraju, promoviraju, štite i istražuju ljudska prava djece, kako uvjeravaju one koji donose odluke, kako prezentiraju svoje zaključke i rezultate svojih istraživanja, kako utječu na pozitivne ili negativne promjene.
Dječja  perspektiva je važna za cijeli koncept ljudskih prava jer omogućuje poseban okvir za zaključivanje o ljudskim pravima svih ljudi u dječjoj dobi ali i drugih ranjivih skupina koje trebaju podršku i pomoć u ostvarivanju svojih potreba i o kojima država mora skrbiti na poseban način, a to često ne čini.
..........
polli hagenaars1Polli Hagenaars je predsjednica Odbora za ljudska prava i psihologiju Europske federacije psiholoških udruženja (EFPA), te registrirani klinički psiholog s privatnom praksom u Amsterdamu u Nizozemskoj. Glavne profesionalne teme kojima se bavila tijekom karijere su socijalna inkluzija i nejednakost. Njene javne i stručne funkcije su: podučavanje i razvoj kurikuluma „Transkulturalna pedagogija“ na dva sveučilišta i konzultantski rad s gradskom upravom Haga u sprječavanju rasizma u obrazovnom sustavu. Kroz svoj institut –C5- djeluje kao konzultant i instruktor za različitost i antidiskriminaciju. Njene publikacije bave se nediskriminiranjem, inkluzijom, identitetom, ljudskim pravima i psihologijom, te etikom. U novije vrijeme objavila je rad: Hagenaars P. (2016). Towards a Human Rights Based and Oriented Psychology. Psychology and Developing Societies, 28(2), 183-202.
Sažetak:
Sadašnje stanje psihologije zasnovane na i orijentirane prema ljudskih pravima

„Mi, narodi Ujedinjenih naroda odlučni smo u reafirmaciji vjere u temeljna ljudska prava, dignitet i vrijednost ljudske osobe, u jednaka prava žena i muškaraca,  velikih i malih naroda te u promociji društvenog napretka i boljeg standarda života i većih sloboda“ (Eleanor Rossevelt, 1948)

Opća deklaracija o ljudskim pravima (UDHR), koju su prihvatili Ujedinjeni narodi 1948. godine, kao glavna načela uključuje dignitet, slobodu i inkluziju. Ona predstavljaju vodeća načela za psihologe.

U ovom će izlaganju naglask biti na odnosu između ljudskih prava i psihologije. Također će biti navedeni argumenti za to da psiholozi, prema svojim kodeksima profesionalnog ponašanja, imaju društvenu odgovornost i za podupiranje i promoviranje ljudskih prava. Budući da se ljudska prava odnose na ljudske odnose, a psiholozi su stručnjaci za ljudsko ponašanje, oni po svojoj stručnosti imaju posebne obveze.

U srpnju 2013. godine Opća skupština EFPA-e utvrdila je sljedeće „Ljudska prava su od ključne važnosti za svakoga u svijetu, uključujući i psihologe(EFPA GA, 2013) i utemeljila je Odbor za ljudska prava i psihologiju (BoHR&Psy). Glavni ciljevi Odbora formulirani su u izjavi „Psihologija je važna u ljudskim pravima – ljudska prava su važna u psihologiji“ (svibanj 2015.).

Ciljevi uključuju:

  • razvijanje kurikuluma „Ljudska prava i psihologija“ za educiranje psihologa na nekoliko akademskih razina, te nastavak rasprave o više društveno-znanstveno orijentiranom pristupu ljudskim pravima. Zajedno s Agencijom za temeljna prava Europske unije, Odbor za ljudska prava i psihologiju namjerava razviti alate za educiranje psihologa o ljudskim pravima.
  • artikuliranje ljudskih prava u profesionalnim etičkim kodeksima. Dobitnik Nobelove nagrade Amartya Sen nazvao je ljudska prava društvenom etikom, u kojoj ljudska prava nisu toliko već utvrđena zakonska prava, već 'snažne etičke poruke o tome što treba učiniti'. Ljudska se prava mogu usporediti s ciljevima kojima se teži ili sa smjernicama u kodeksima psiholoških udruženja o profesionalnom ponašanju, ali impliciraju snažniju predanost djelovanju.

U izlaganju će biti analizirani i primjeri najbolje prakse kao i zanemarivanja ljudskih prava od strane psihologa i njihovih udruženja, uključujući dileme s kojima se psiholozi suočavaju u svojem radu, te potreba za novim vještinama u promoviranju profesije zasnovane na ljudskim pravima  i orijentirane prema njima.

..........
jan willem van prooijenDr Jan-Willem van Prooijen stekao je doktorat znanosti 2002. godine na Sveučilištu u Leidenu s tezom o aspektima grupne dinamike kod proceduralne pravde. U međuvremenu je postao docent na Odjelu za socijalnu psihologiju na Vrije Universitaet u Amsterdamu 2001. godine, te izvanredni profesor 2007. godine na istom odjelu (koji se, zbog reorganizacije fakulteta, sada naziva Odjel za eksperimentalnu i primijenjenu psihologiju). Godine 2011. počeo je raditi jednom tjedno na institutu za kriminološka istraživanja, Nizozemskom institutu za proučavanje kriminala i provedbe zakona.

Dr. van Prooijen dobio je 2006. godine nagradu Međunarodnog društva za istraživanje pravde za rana postignuća u karijeri, kao i sredstva za istraživanje iz više izvora, uključujući Nizozemski savjet za istraživanja (NWO) i ERC. Bio je urednik triju knjiga, te suradni urednik časopisa European Journal of Social Psychology, a sada je suradni urednik časopisa Personality and Social Psychology Bulletin i Social Justice Research. Od srpnja 2016. godine predsjednik je Međunarodnog društva za istraživanje pravde.

Aktualna istraživanja dr. van Prooijena usmjerena su na široke i međusobno povezane teme društvene nepravde, vjerovanja u teorije zavjere i ideološkog ekstremizma. Proučavanju ovih tema pristupa iz perspektive različitih disciplina (tj. socijalne i organizacijske psihologije, često u suradnji s kriminolozima ili politolozima) i metoda (tj. laboratorijskim eksperimentima, kvazi-eksperimentima, upitničkim istraživanjima, pregledima literature).


Representative publications (books):
Van Prooijen, J.-W., & Van Lange, P. A. M. (Eds.) (2016). Cheating, corruption, and concealment: The roots of dishonesty. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Van Prooijen, J.-W., & Van Lange, P. A. M. (Eds.) (2014). Power, politics, and paranoia: Why people are suspicious of their leaders. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
Van Prooijen, J.-W., Renes, R.-J., Derks, B., Stel, M., & Vliek, M. (Eds.) (2010). Jaarboek sociale psychologie 2009. ASPO Pers, Nederland.
Sažetak:
Vjerovanje u teorije zavjere
Tijekom predsjedničkih izbora u SAD-u 2016. godine svjedočili smo bujanju teorija zavjere:  Obama nije rođen u SAD-u, klimatske promjene su prijevara od strane Kineza, a Clintonova fondacija je jedna od najkorumpiranijih organizacija u suvremenoj političkoj povijesti. Teorije zavjere nerijetko se javljaju i na organizacijskoj mikro-razini jer zaposlenici često izražavaju mišljenje da menadžeri kuju zavjere s lošim namjerama. Mnoge studije, u kojima su sudjelovali reprezentativni nacionalni uzorci iz različitih zemalja, pokazuju da je vjerovanje u teorije zavjere iznenađujuće prevalentan društveni fenomen. Osim toga, teorije zavjere nisu nužno bezazlene, jer odražavaju duboko ukorijenjene osjećaje nepravde i sumnje, često pothranjujući štetno ponašanje u smislu zdravlja, građanskih vrlina i agresije.

Zašto su vjerovanja u zavjere tako raširena? U ovom izlaganju bavit ću se pitanjem zašto su mnogi obični građani skloni vjerovanju u teorije zavjere, naročito pod neizvjesnim i zastrašujućim okolnostima. Posebno ću argumentirati da vjerovanje u teorije zavjere ima korijen u osnovnoj kognitivnoj tendenciji ljudi da traže obrasce, koju aktiviraju osjećaji nesigurnosti i straha. Nadalje, postoji socijalna dimenzija teorija zavjere, budući da stresne društvene okolnosti samo stimuliraju vjerovanja u zavjere onda kad su ljudi iskreno zabrinuti za grupu koja je izložena prijetnji. Ovi bazični psihološki procesi imaju bitne implikacije za ideološka vjerovanja ljudi u obliku polarizacije i političkog ekstremizma. Na kraju svog izlaganja govorit ću o načinima reduciranja vjerovanja o zavjeri. Protivno stajalištu da su vjerovanja u zavjere patološka, moj je zaključak da su teorije zavjere među normalnim građanima česte jer su rezultat pojačavanja uobičajenih socijalno-psiholoških procesa u stresnim situacijama.

.........
tom warneckeTOM WARNECKE
Biografija:

Psihoterapeut u općoj praksi, fakultetski tutor u Re.Vision u Londonu, voditelj Kontinuiranog profesionalnog razvoja (CPD) i gostujući tutor u različitim europskim institucijama za psihoterapijski trening, organizacijski konzultant, autor, ko-urednik časopisa 'Body, Movement and Dance in Psychotherapy' i webcast urednik za Psychotherapy Excellence (Ujedinjeno Kraljevstvo).

Kvalifikacije: Diploma 'Biosinteza – somatska i dubinsko psihološki orijentirana psihoterapija', Međunarodni institut za biosintezu (IIBS). Europski certifikat za psihoterapiju Švicarske (ECP)

Akreditacija: registriran u Savjetu za psihoterapiju Velike Britanije (UKCP), supervizor treninga UKCP (Humanističko/integrativna psihoterapijska škola)

Udruženja: Europsko udruženje za psihoterapiju (EAP) Europsko udruženje za somatsku psihoterapiju (EABP) Relacijska škola - Vel. Britanija / Međunarodno udruženje za relacijsku psihoanalizu i psihoterapiju (IARPP) Udruženje Hiron za somatske psihoterapeute (CABP), Udruženje za psihoterapijsku integraciju Velike Britanije (UKAPI)

Publikacije:

'The therapist's body and the intersubjectivities of the unconscious'. In: T. Fuchs, S. Koch, H. Payne, J. Tantia, (eds) Embodied Perspectives in Psychotherapy. In print: Routledge 2017
'A comparative analysis of body psychotherapy and dance movement psychotherapy from a European perspective'. With H. Payne, V. Karkou & G. Westland. Body, Movement and Dance in Psychotherapy Vol 11-2/3, 2016
'Psyche and Agora: The Psyche at the crossroads of personal and societal contexts'. In: Warnecke T. (ed) The Psyche in the Modern World, Karnac 2015
'What can psychotherapy do? Psychotherapy paradigms and sexual orientation' International Journal of Psychotherapy Vol. 17-2, 2013
'Stirring the depths -Transference, countertransference and touch'. Body, Movement and Dance in Psychotherapy, Vol 6-3, 2011
'Developing through Embodiment and Movement'. In: Rose C. (ed.) Self Awareness and Personal Development, Macmillan 2011
'Paper -scissors -stone: Pluralism, psychotherapy values and public benefit'. The Psychotherapist 49, 2011
'Working as a psychotherapist in Europe'. The Psychotherapist 47, 2010
'The therapeutic modality of touch and statutory regulation'. Self & Society, Vol 37-2, 2009
'The Borderline relationship'; In: L. Hartley (ed.) Contemporary body psychotherapy: The Chiron approach, Routledge 2009
'The well tempered therapist -Psychotherapy integration and the personality of the therapist'; British Journal of Psychotherapy Integration Vol 5-2 2008
'The Borderline experience – A somatic perspective'; British Journal of Psychotherapy Integration, Vol 4-1, 2007
'Some thoughts on involuntary muscle', AChP Newsletter No 25, 2003
Dobrovoljne stručne aktivnosti

2013 – do sada; član Izvršnog odbora, Europsko udruženje za psihoterapiju (EAP), Predsjednik, Odbora za članove

2008-2013 Dopredsjednik, Savjet za psihoterapiju Velike Britanije (UKCP)

2005-2008 Predsjednik, Etičko povjerenstvo, Udruženje Hiron za somatsku psihoterapiju

Sažetak:
Psihologija – kao da su ljudi važni

Može se činiti da je psihologija sasvim prirodno povezana s ljudskim pravima i društvenom pravdom ali, kad se pobliže ispita, ovaj se odnos može pokazati kompleksnijim i izazovnijim ili čak ponekad konfliktnim. Ljudska prava i društvena pravda su pohvalna načela i inspirativne ideje, ali kako da ih primijenimo u psihološkoj praksi kao personificirane vrijednosti ili konkretna značenja? U svakodnevnoj praksi u svijetu u kojem su sustavna nepravda i društvena nejednakost vrlo raširene, pitanja ljudskih prava i društvene pravde  često vode polarizaciji, unose pomutnju, zastrašuju, kaotična su ili iritantno neugodna, te mogu poremetiti inače dobro uređene stvari. Ali, kao što je Mindell prepoznao, „poremećaji“ nose i priliku na dar.

Izazovi koje postavljaju ljudska prava i društvena pravednost mogu biti poziv na buđenje. Na primjer, ljudska su prava često „pravo da budemo drukčiji i uključeni“ te tako u direktnom sukobu s normativnostima i tribalizmom. Parafrazirajući Frantza Fanona možemo se upitati: treba li psihologija 21. stoljeća biti zadovoljna time da sebe definira u odnosu na vrijednosti koje su joj prethodile? Može li to biti prilika za ponovno ispitivanje konceptualnih, političkih ili kulturnih dihotomija koje su povijesno prisutne ili inherentne psihologiji i koje oblikuju odnose sa širim društvom? To može uključivati ulogu fenomenološke eksploracije ili subjektivnog smisla te načina na koji se oni mogu koristiti zajedno s generalizacijama ili kvantitativnim dokazima. Ili značaj fleksibilnosti mišljenja koja stvara imaginaciju, iskustva manjinskih grupa kao recipročno konstruiranih fenomena, ili čak tema kao što su socioterapija, ekopsihologija, psihopolitika ili dominantne škole.

„Poremećaji“ će često nositi ili prenositi nešto neprepoznato ili nevidljivo. Teorije polja i sustava učile su nas kako promjene jednog čimbenika mogu utjecati na cijelu sustav ili ga potencijalno transformirati. Ove paradigme također sadrže potencijal za preoblikovanje dihotomija. Možda ne mogu dati gotove odgovore ali ipak mogu pružiti alate koji olakšavaju pluralističku i ne-hijerarhijsku borbu s kompleksnostima ljudskih prava i društvene pravde ili zapravo onim što takva pitanja mogu simbolizirati u profesionalnom, društvenom i osobnom kontekstu.

 
na vrh članka
Organizator - Hrvatsko psihološko društvo
Suorganizatori -  Hrvatska psihološka komora | Društvo psihologa Zadar | Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru | Agencija za odgoj i obrazovanje
Koncept & izrada Otvoreni Kod 2017 © Hrvatsko psihološko društvo. Sva prava pridržana.
logo